Od trenutka ulaska u svijet, nad nama se nadvija prijetnja bolesti. Onaj koji nikada nije patio od neke bolesti tek se treba roditi. Tek nakon smrti bolest iščezava. Patnja, međutim, nije ograničena samo na tijelo. Život osjetilnih bića podjednako je obilježen i fizičkom i mentalnom patnjom. Doista, fizički zdrava osoba bolesna uma pati mnogo više od osobe čije je tijelo bolno, ali čiji je um snažan i zdrav.
 
Budizam je nastao u Indiji prije otprilike 2500 godina kada se Buddha Šakyamuni okrenuo problemu patnje. Uvidio je da je važnije pomoći umu nego tijelu – preporučivao je liječničku pomoć da bi se olakšali fizički problemi, kao i slijeđenje i upražnjavanje Buddhadharme za olakšavanje mentalne patnje.
Fizička bolest uključuje bol koja je tek fizički osjet; mentalna bolest uključuje patnju, koja iskrivljuje osjete, uvećava naše probleme i čini naše živote jadnima. Buddhadharma nas ne oslobađa tjelesne boli. Ona nije anestetik. Buddhadharma nam pomaže da olakšamo mentalnu patnju i da je se zatim oslobodimo. Izlječenje od svih mentalnih problema je oslobođenje.

Prema budizmu postoje tri uzroka patnje:

1. Bespočetno neznanje. Zapadne religije govore o početku, dok zapadna znanost teoretizira o početku Zemlje i svemira. No, gdje se nalazi početna točka kruga? Koliko god pokušavali, nećete je naći. Kada je nastala patnja? Budizam kaže da joj nema početka, da je patnja sastavni dio iskustva osjetilnih bića od vremena bez početka.

2. Uzročno-posljedični krug jada.
Posljedice koje doživljavamo sada proizvod su prošlih uzroka. Tako i sadašnje posljedice postaju uzroci budućim posljedicama. Protjecanjem vremena ne prestajemo stvarati nove uzroke.

3. Jad. Jad zbog kojega patimo izrasta iz naše okoline, naših veza i emocionalnog previranja.

Okolina
Nedavno sam u nizu predavanja imao priliku posjetiti San Francisco. Ondje je klima vrlo promjenljiva, magla i vjetar prekidaju razdoblja čistog i jasnog neba, a temperatura se mijenja u trenu. Nije mi stoga bilo čudno što neki ljudi San Francisco smatraju rajem na Zemlji, dok ga drugi smatraju mjestom patnje. Tijekom svog posjeta vozio sam se u automobilu sa ženom koja je stalno kihala. Upitao sam je: “Jeste li bolesni?”  Ona je odgovorila: “Ne, samo sam alergična na zrak.” Zamislite! I u gradu poput San Francisca, ljudi pate zbog klime, zagađenja i bolesti koje se prenose zrakom, čak i od mikroba koji se nalaze u hrani. Doista, okolina može biti veliki uzrok patnje.

Veze
Veze često uzrokuju mnogo patnje. Ali – tko je odgovoran za većinu naših jada? Većina ljudi misli da su njihovi neprijatelji uzrok njihove nesreće. No, to obično nije tako. Najčešći krivac je netko od članova naše obitelji, bliski prijatelj ili kolega s posla. Navest ću kao primjer nešto što se nedavno dogodilo. Nakon što sam održao predavanje na fakultetu na Stanfordu, našao sam se okružen znanstvenicima koji su proveli večer tužeći se na činjenicu što su znanstvenici tako sitničavi ljudi.
Idealno, trebali bismo se međusobno pomagati i podržavati. Zadnje što bismo trebali činiti je međusobno si odmagati. Činjenica je da se ljudi često pretvaraju da pomažu jedni drugima. Inteligencija nije ta koja nas brani od temeljne prevrtljivosti i takmičarstva kojim je ljudska priroda prožeta. Postoji li itko tko se nije nikada sukobio s nekime? Odgovor je ne.

Emocionalni nemir
Najviše nas uznemiruje unutrašnji neprijatelj – vlastiti um. Naše misli, osjećaji, stavovi i opažanje neprekidno se mijenjaju. Krećemo se iz stanja oholosti u žaljenje, od radosti do tuge, od mržnje do ljubavi – i to u sekundama. Kako vrijeme prolazi, naš pogled na stvari mijenja se tako da na nešto staro gledamo na potpuno nov način. No, kada smo uhvaćeni u nemir misli i osjećaja, osjećamo se zbunjeno i bez snage za donošenje odluka. Brinemo o dobitku ili gubitku, dobrom ili lošem. Takva nemogućnost donošenja odluka baca nas u zbrkano, nemirno stanje uma. Premda svatko pati na ovakav način, mnogi tvrde da nemaju baš nikakvih problema. Neki će se i razbjesniti pokušavajući dokazati da njihovi problemi nemaju ništa s njima samima. Jednom sam nekoga izravno upitao zašto je toliko uznemiren. “To nisam ja”, povikao je, “to su drugi pokvareni ljudi koji me čine toliko jadnim”. A zapravo je većinu svojih problema ta osoba sama stvorila.

Nedavno sam se vozio u automobilu sa četvoricom ljudi uključenih u uzavrelu raspravu. Jedan od njih mi je rekao: ”Oprostite što se toliko prepiremo, Shifu”. Ja sam odgovorio: ”Vi ste ti koji se prepirete, mene se to ne tiče”. Čuo sam što su govorili, no odlučio sam ne sudjelovati u njihovom razgovoru niti dozvoliti da na mene utječe. Sljedeće jutro, jedan od četvorice je rekao: “Ne mogu podnijeti da čujem kako se ljudi prepiru. Sam zvuk toga me uznemiruje”. Razumijete li?  Njegov nemir proizilazi iz njegove vlastite netrpeljivosti.

Prema budizmu, mentalna patnja može se iskazati u obliku pohlepe, ljutnje, neznanja, oholosti i sumnje. Kad god ste uznemireni, analizirajte prirodu tog nemira. Čim odredite kojoj kategoriji vaš nemir pripada i čim razmislite o tome, jačina nemira će se smanjiti. Kada vas pohlepa čini rastresenim, možete se sabrati razmišljajući: “Ah, opet izniče pohlepa, imam jake želje!” Budite objektivni i nepristrani pa će se nemir pohlepe automatski smanjiti. Kada vas, na sličan način, muči ljutnja, upitajte se: “Zašto sam tako ljut? Moj nemir je izravno povezan s mojom ljutnjom.” Na ovaj način će se oboje, i nemir i ljutnja povući. Pogledajte unutra. Nije potrebno analizirati problem, treba ispitati svoj vlastiti um. Kada učinite nešto glupo i zbog toga se osjećate jadno, dozvolite sebi pogledati što je to i recite si: “Ponio sam se glupo.” Samo prihvaćanje svoje slabosti u određenoj situaciji oslabit će nemir i patnju. Na isti način treba razmisliti o patnji koju uzrokuje oholost. Samo bivanje svjesnim oholosti pomaže u nadilaženju osjećaja ponosa i vlastite ispravnosti.

Sumnja također može stvoriti patnju. Sumnja će vas spriječiti u donošenju odluka jer ona ometa sposobnost vjerovanja sebi i drugima. Ako znate da patite od sumnje, promislite na sljedeći način: “Želim ispuniti zadatak pa ću stoga radije vjerovati da sam sposoban to učiniti i da je to baš prava stvar koju trebam učiniti.” Ako si dozvolite vjerovati ovakvom načinu razmišljanja, tada ćete najvjerojatnije ostvariti što god želite.

Zloćudan utjecaj sumnje može pokvariti i uništiti naš život. Zamislite čovjeka koji se odlučio oženiti, ali je zaražen sumnjom. Pita se hoće li mu brak završiti razvodom, hoće li ga u budućnosti mlada ostaviti, je li mu nešto slagala ili mu nešto važno prikrila. Ne preispita li svoju sumnju, bit će jadan od samog početka braka nadalje. Čak i ako par neće imati stvarnih razloga za razvod, sumnja će ih stvoriti i uzrokovati bračne probleme. Imate li takvih sumnji, recite si: “Imam li doista toliko sumnji, glupo je od mene da se ženim. Želim li se oženiti, svoju partnericu trebam prihvatiti i vjerovati joj.” Ako ne možete otpustiti bar neke od svojih sumnji tada je vjerojatno bolje da ostanete sami.
Postoji li itko tko nikada nije imao sumnje? Takvu osobu još nisam sreo.

Budizam opisuje pet općenitih uzroka mentalnog nemira:

1. Težnja k ciljevima bez razmatranja vlastitih snaga i slabosti. Možda niste svjesni potencijala koje imate i zato nikada niste zadovoljni svojim naporom. Ili se, suočeni sa situacijom koja je izvan vaše kontrole, mučite željom da se borite protiv neizbježnih okolnosti. Mnogi ljudi, posebice mladi, vjeruju da je njihov potencijal neograničen. Kada vide ono što su drugi postigli, vjeruju da to i oni mogu postići. Kada se jave nepovoljni uvjeti, osjećaju se osobno prevarenima i opiru se svojoj situaciji, umjesto da je razumiju.

2. Nezasitna želja za širenjem i pobjedom. Ljudi koji pate od ove smetnje uvijek žele uvećati svoje sposobnosti, uspjeh ili posjed. Takvi ljudi žele proširiti svoj utjecaj preko svih granica. Neki teže slavi kako bi svijet vidio njihova istaknuta imena. Drugi koriste moć kako bi izravno zavladali onima koji im se suprotstavljaju. Sukob snaga može se desiti među državama, u obitelji ili u nekoj vezi; jedna država želi preuzeti vlast nad drugom; žena želi zavladati mužem ili obratno. Želja da se ovlada drugima, bila ona globalna ili bračna, mentalna je uznemirenost

3. Oholost zbog dostizanja određenog cilja ili položaja. Ponos i samozadovoljstvo mogu voditi bešćutnosti i općoj nebrizi prema drugima. Oholi ljudi vjeruju da po svojem hiru imaju pravo povrijediti ili ukloniti druge.

4. Očajanje zbog propalog cilja. Kada postanete obeshrabreni, izgubite povjerenje u sebe i okrivljujete druge zbog svojih neuspjeha, omogućavate izrastanje očaja.

5. Nesigurnost zbog sumnje. Kada nesigurnost ključa u umu, povjerenje isparava.

Ja nisam ni psihijatar ni psiholog. Nisam upućen u standardnu klasifikaciju mentalnih bolesti. Znam samo za budistički stav koji mentalne probleme dijeli u pet gore opisanih kategorija. Ovih pet mentalnih prepreka mogu stvoriti bezbroj drugih mentalnih problema. Zamjetite, međutim, da se budizam ne bavi uzročnošću ili patologijom pojedinih elemenata koji vode mentalnim smetnjama. Budizam se samo bavi prepoznavanjem i odstranjivanjem mentalnih smetnji.

Kako onda možemo uravnotežiti um i izliječiti njegove tegobe? Ljudi često pokušavaju riješiti svoje mentalne smetnje neučinkovitim metodama. Niječu svoju patnju inzistirajući “Ja nisam bolestan. Ja nemam nikakve probleme. Sa mnom nije ništa loše!”, ili se pokušavaju izliječiti mentalnim prisjećanjem na svoje greške i ostajanjem u krugu krivo usmjerenih lijekova. Takve metode nadograđuju jednu krivu pretpostavku na drugu, pogoršavajući stanje onoga koji pati.
Psihijatri i psiholozi provode terapije razgovorima zasnovanima na uvidu kako bi analizirali i objasnili probleme pacijenata. Premda je cilj takve terapije pomoći pacijentu da dođe do vlastitih spoznaja, Buddhadharma ove metode smatra privremenima i nepotpunima. Liječnik može otkriti samo dio problema, tako da pacijent nikad ne sagleda cjelovitu sliku svoje bolesti. Problemi se često ponovno javljaju čak i nakon vrlo dugačke terapije. Ponekad pacijenti venu u terapiji koja traje i po deset, dvadeset godina. Toliko vremena dovoljno je da i sam liječnik oboli.

Budističke metode mogu se podijeliti u dvije široke kategorije: promjena gledišta i metode prakse.

Promjena gledišta

1. Gledište o uzroku i posljedici
Budisti vjeruju da je prije ovog života postojao drugi život, a prije njega još jedan i tako dalje, kroz nebrojene prošle živote. Mnogo toga što sada doživljavamo može izgledati nepošteno, ali to je jednostavno posljedica djela koje smo počinili u prošlosti. Naša voljnost da prihvatimo ono što nas zapadne, bilo dobro ili loše, ovisi o našoj sklonosti da prihvatimo koncept uzroka i posljedice.
Ovo gledište seže onkraj religioznog vjerovanja i dobro je znana činjenica svakodnevnog života. Što god radili, naša djela imaju posljedice.

2. Gledište o uzroku i uvjetima
Sve pojave nastaju i nestaju zbog akumulacije i međudjelovanja različitih uvjeta. Uzrok cvijeta je sjeme, ali tlo, voda i sunce moraju biti prisutni da bi biljka iznikla. Nevrijeme, čupanje, manjak vode ili sunca uzrokovat će da biljka uvene i posahne.

Chan naglašava važnost vjere u Dharmu, u učenje Buddhe. Ono nas uči da svatko ima buddhinsku prirodu i da svatko može dostići buddhastvo. Svako ljudsko biće koje istinski vjeruje u Buddhino učenje te slijedi budističke principe i metode prakse, može postati buddha.
Ljudi obično žele da drugi prema njima budu suosjećajni, no rijetko se sami sjete njegovati suosjećanje prema drugima. Ima i onih koji kad pogriješe traže da im se oprosti. “Nemojte me ocjenjivati po svetačkim standardima!” reći će. Ali, kada vide da netko drugi griješi, brzo kažu: “Nesposoban si. Zašto to nisi mogao napraviti ispravno od prve?”

 Duh suosjećanja može se razvijati i njegovati djelatnim provođenjem sljedećeg:

– razumijevanjem vlastitih konflikata i razvijanjem unutarnjeg sklada
 – suosjećanjem prema nedostacima drugih ljudi
 – opraštanjem tuđih grešaka
 – brigom prema tuđoj patnji

Prvi kriterij osobito je važan. Da biste bili u miru sami sa sobom trebate razviti i održati miran um. Unutarnji mir može se razvijati imajući na umu koncept uzroka i posljedica, kao i uzroka i uvjeta. Zadržite li svjesnost o tome da vaša djela stvaraju posljedice i da teške situacije izrastaju iz uvjeta koje stvara naša karma iskusit ćete suosjećanje, opraštanje i brigu prema drugima.

Metode prakse

1. Pomnost na Buddhu koja uključuje izgovaranje Buddhinog imena. Postoje dva razloga za ovu praksu. Prvo, izgovaranje Buddhinog imena radi preporađanja u Čistoj zemlji daje nadu u budućnost i olakšava otpuštanje sadašnjosti. Drugo, izgovaranje Buddhinog imena može olakšati mentalne probleme. Kada se nađete u psihološkoj neravnoteži, ljutnju, sumnju i druge mentalne smetnje možete odagnati usredotočujući se na Buddhino ime. Često kažem ljudima: “Kad god želite vikati na nekoga, izgovarajte Amitabhino ime.” Svoju ćete ljutnju poslati Amitabhi. Neka to postane Buddhin problem!

2. Meditacija
Sjedeća meditacija može sabrati raspršen um i primiriti mentalnu uznemirenost. Postoje mnoge metode meditacije i mnogo stupnjeva postignuća od kojih su brojni objašnjeni u drugim predavanjima. U ovom ću trenutku tek iznijeti jednostavnu ideju o dubljim stupnjevima koje možete iskusiti kroz meditaciju; o stupnjevima samadhija i ne-uma.

Kada dosegnete stupanj samadhija, dosegnuli ste točku u kojoj se više ne javljaju ometajuće misli. U samadhiju nema ni osobe ni problema koji mogu uzrokovati patnju. Iz samadhija se može razviti mudrost ne-sopstva. To je chan-prosvjetljenje. Dostići prosvjetljenje znači vidjeti vlastitu prirodu i postati slobodan od mentalnih smetnji i bolesti. U trenutku kada ste stalno u tom stanju i ne vraćate se natrag, dostigli ste “veliko prosvjetljenje”. Manje od ovoga je “malo prosvjetljenje”. Nakon što ste dostigli malo prosvjetljenje vaši stari problemi se mogu ponovno javiti, ali sada znate kako se s njima obračunati. No, imajte na umu, maknuvši i veliko i malo prosvjetljenje na stranu, da je i sama odluka o meditiranju vrlo važna i predstavlja veliki korak prema oslobođenju.