Budistička zajednica ili Sangha je, uz Buddhu i Dharmu, jedan od Tri dragulja. To je zajednica praktičara koja prenosi Buddhino učenje o probuđenju, Dharmu, s naraštaja na naraštaj. Stvara potrebno ozračje i uvjete u kojima je oživotvorenje učenja moguće.

Sangha je jedna od najstarijih institucija čovječanstva. Utemeljio ju je povijesni Buddha prije više od dvije i pol tisuće godina. Naziv te prve zajednice je arya ili plemenita Sangha probuđenih Buddhinih sljedbenika. To je ujedno i najuži smisao Sanghe, zajednica probuđenih ili oslobođenih. Njeni pripadnici su bili arhati, probuđeni Buddhini učenici.

U širem smislu, Sangha podrazumijeva redovničku zajednicu koja se sastoji od redovnika i redovnica, bhikšua i bhikšuni. Tu spadaju i novaci i novakinje, šramanere i šramanerike. Prema još širem shvaćanju, Sangha uključuje i laičke sljedbenike i sljedbenice koji se nazivaju upasaka i upasika.

U mahayanskom budizmu postoji još i bodhisattvinska Sangha. Slijedeći ideal bodhisattve, bez obzira na položaj ili status u Sanghi, svaki pripadnik ili pripadnica spomenutih skupina zaređenih sljedbenika može preuzeti zavjete i pravila bodhisattve.

Sangha ima i vanjsku funkciju s važnom društvenom ulogom. Primjer je načina života koji se zasniva na moralnim načelima, uspostavljanju sklada i dokidanju patnje. Korisno je vidjeti ljude koji žive vrijednosti moralnosti i mudrosti. Korisno je uopće vidjeti da postoje ljudi koji žive drugačijim načinom života i njeguju uzvišene ideale. Svaki puta kada vidimo pojedince koji su posvećeni duhovnom razvoju, taj nas prizor potiče na razmišljanje. Potiče nas da se suočimo sa sobom, razmislimo o svojem životu i sustavu vrijednosti po kojem se ravnamo.

Pet načela
moralnosti

Ono što je značajno za Sanghu, i što je u velikoj mjeri određuje, moralna su načela kojih se pridržava. Daju joj prepoznatljivost kojom izaziva poštovanje. Zbog njih o Sanghi govorimo kao jednom od Tri dragulja, nečemu vrlo vrijednom.

Osnovu moralnosti u budizmu čini Pet pravila ili pet osnovnih načela moralnosti koja čine temelj moralnog načina djelovanja. Ne radi se o posebnoj i isključivo budističkoj, već prije općoj moralnosti. To su odustajanje od ubijanja, krađe, pozljeđujućeg seksualnog vladanja, laganja i uzimanja opojnih sredstava.

Sukladno zakonu karme ili karma-vipake koji govori o djelima i njihovim uzvratima, kršenje pravila vodi u teže uvjete života. U tom je smislu pridržavajući se Pet pravila ispunjavamo minimum uvjeta da bismo se mogli zvati istinskim ljudskim bićem i osiguramo si kvalitetu života koja ga dostojna.

Laički sljedbenici se pridržavaju Pet pravila. Naša zajednica, Dharmaloka je laička. Njeni članovi prilikom jednostavne ceremonije uzimaju ih za načelo svojeg vladanja.

Pravila moralnosti u budističkoj zajednici su važna jer osiguravaju njeno održanje, moralni autoritet, povjerenje, poštovanje i sve epitete koji je krase. Međutim, treba znati da to nisu puke norme ponašanja kojih se treba pridržavati zato što je tako netko rekao. U njihovoj je osnovi Dharma, učenje o probuđenju. Slijediti pravila znači slijediti i provoditi Dharmu. Jasno je kako nas pravila ne mogu dovesti do oslobođenja. Međutim, učvršćuju nam put i pomažu na njemu. Ne treba ih shvatiti kao izvana nametnutu disciplinu i ograničenja, već u pozitivom značenju. Treba vidjeti od čega nas oslobađaju i ka čemu vode. Kada je to jasno, ne možemo ih shvatiti kao nametnuta. Uvijek dolaze ili bi trebala dolaziti iz vlastitog uvjerenja – ne zato što je netko drugi rekao da bismo se prema njima trebali vladati, nego zato što nam je i samima jasno da pridržavajući se ovih načela usmjeravamo svoj život u povoljnom smjeru.

Uzajamni odnosi
u Sanghi