
Što je Dharma?
Budizam, Dharma ili Buddhadharma kako sami budisti nazivaju Buddhino učenje, je iskaz Buddhina uvida u narav stvarnosti. Radi se o ostvarenju potencijala koji posjeduje svako ljudsko biće pa je tako u središtu Dharme čovjek i njegova sposobnost razumijevanja.
Oko Buddhinog uvida isprepliće se cjelokupna Buddhadharma. Njime se ostvaruje korjeniti preobražaj osobnosti i doseže sloboda. Ne treba ga shvatiti kao puko širenje intelektualnog razumijevanja, već kao nešto znatno dublje. To je zacjelivanje ili zatvaranje rascjepa između „mene“ i „svijeta“, između „mene“ i „drugih“, i između oprečnih dijelova ovoga „mene“; rascjepa koji je trajno izvorište sukoba i znak „ukliještene“ naravi našega postojanja.
Odakle taj sukob? Naše svakodnevno, neprosvijećeno gledište predstavlja nam i svijet, i druge ljude, i nas same kao samoopstojeće i vlastitom bîti određene pojave. Ono što u prvome koraku vidimo kao konkretno, određeno i fiksno već u sljedećem vidimo kao različito, odvojeno i odijeljeno; to odvojeno i odijeljeno ubrzo postaje suprotstavljeno, a suprotstavljenost je prvi stupanj u doživljaju jaza, rascjepa i sukoba. Stalno tinjajući sukob unutar nas samih, između nas i drugih i između nas i svijeta ima svoje uporište u neprosvijećenom viđenju podešenom po zakonitostima onoga što možemo nazvati našom sebičnošću.
“Ja” nije
nešto zadano
Što je vidio Buddha prilikom svojega probuđenja? U začudnome suglasju sa suvremenim uvidima znanosti o čovjeku i prirodi, Buddha je prije dva i pol milenija uvidio da je fiksnost poimanja o „ja“ iz koje se izvodi fiksnost „svijeta“ i svi posljedični sukobi prividna. Na mjestu čvrstog središta ili osobne bîti Buddha je pažljivim i dubokim gledanjem pronašao niz neprestano izmjenjujućih pojava – osjećaja, zamjedbi, osjetilnih sadržaja, poticaja, htijenja, obrazaca razmišljanja i djelovanja koji nastaju i nestaju u zavisnosti od uzroka i uvjeta. Pod povećalom jasnoga uma ukorijenjenoga u sada, pitanje „tko sam ja?“ dovelo je do sasvim revolucionalnoga odgovora. „Ja“ nije zadano i čvrsto, već izgrađeno i promjenjivo. Kada se ono za što smo držali da je naše čvrsto i nepromjenjivo „ja“ pod pomnim ispitivanjem rastvara u nešto uvjetovano i mekano, to je istinsko oslobođenje. Podrazumijeva da sami sebi nismo zadani, kao što nam nije zadan ni naš doživljaj stvarnosti kao teške i ukliještene.
Ostvarenje
prostora slobode
Naš život otvoreni je prostor slobode, uzmognemo li ga pronaći. Prevlada li u nama nerazmotreno gledište o „ja“, jačat će sebična narav čije je temeljno pokretačko načelo vlastita korist; kruto „ja“ koje želi sve za sebe sudarat će se s tuđim krutim jastvima i s krutim svijetom u stalnome sukobu popraćenom bolom i razočaranjem. Rastvorimo li istinu o „ja“, stvorili smo mogućnost da se razvije naša „viša“ narav koja između sebe, drugih i svijeta ne vidi bitne razlike, jednako se stara za ono s čime dolazi u doticaj i umjesto sukoba razvija razumijevanje i suosjećajnost. Takav doživljaj svijeta neizostavno je popraćen osjećajem slobode i spokoja.
Dharma ili put oslobođenja koju je Buddha izložio nakon probuđenja sastoji se od osam točaka. Sabiru se u tri cjeline – moralnost, meditacija i mudrost. Načelo budističke moralnosti je nepozljeđivanje sebe ili drugih, načelo meditacije je razvijanje pomnosti, a načelo mudrosti je nepristajanje uz bilo koju prividnu konačnost. Dok se moralnost bavi stvaranjem povoljnih životnih uvjeta, a mudrost je viđenje prave naravi pojava, meditacija ili njegovanje uma je stvaranje okolnosti u kojima je moguće vidjeti tu narav. Njegovani um uspijeva boraviti u “ovdje i sada”, na jedinome mjestu i u jedinome vremenu gdje se, i kada se, iskazuje istina o naravi nas i drugih. Ustrajavanje na ovdašnjosti i sadašnjosti, ogoljenoj od svega onoga što smo joj zarobljeni u vlastite koncepte, stavove i zablude spremni pridodati, temeljna je odlika onoga što nazivamo budističkom meditacijom.