Um poput snijega
U svakodnevnom životu možda vam je vrlo teško umiriti um. Izgleda kao da um može biti staložen i miran samo kada ne morate ništa činiti. Ali kada se nešto dogodi, bilo izvana bilo iznutra, kada se susretnete s dobitkom ili gubitkom, potiču se emocije i um postaje uznemiren.
Većina nas želi imati miran i staložen um koji može otpustiti vezanosti. Možemo čak imati ideje o tomu kako postići takvu jasnoću i nuditi svoje savjete drugima. Ipak, kada nas pogode nevolje i poteškoće, često sve to odlazi u vjetar i ne možemo smiriti um što god činili.
Nedavno sam posjetio Arizonu i primijetio kako mnogo bilja u pustinji ima bodlje umjesto lišća. Male biljke imaju male bodlje, a one velike imaju velike bodlje. Bodlje ima čak i poneko cvijeće. Rekli su mi da one služe kao zaštita od vrućine sunca jer smanjuju isparavanje vode iz biljaka. Glavna svrha nije im povrijediti nekoga. To vam govorim zato što i mi imamo svoje bodlje i trnje. Ne moramo ih smatrati oružjem za povrjeđivanje drugih, nego radije sredstvom za zaštitu i očuvanje energije.
Ako vas svaka poteškoća ili nevolja uznemiri, izbaci iz ravnoteže, uzruja ili razljuti, sigurno ćete izgubiti mnogo energije. Mislite li da su tome krivi drugi ili je situacija kriva, pa se trudite izbjeći je, odbaciti ili popraviti, izgubit ćete ravnotežu i mir. I tako, prije nego što ste popravili situaciju, već ste povrijedili sebe. Prvo vas povrijede drugi, već je to dovoljno loše, no tada vi sami sebe dodatno povrjeđujete stvarajući negativne reakcije i ustrajući u njima. Tako povredu primate dvaput ili čak više puta kako se taj ciklus ponavlja.
S druge strane, ako zadržite uravnotežen um, ostaje samo prva razina povrede: više ne dodajete povredu na povredu. Još bolje, možete doseći mjesto s kojega situaciju uopće više ne vidite kao lošu i nepovoljnu. Jedan od razloga zašto prakticiramo jest upravo zato da bismo održali smirenost uma uvijek, neovisno o okolnostima.
Čini se da ljudi stvaraju više problema nego što ih rješavaju. Oni koji stvaraju probleme imaju uznemirene umove. Njima je sve problematično, a noseći se sa svojim problemima, oni ih nehotice stvaraju još više. Sigurno ste primijetili kako u prometnoj gužvi neki vozači pritisnu trubu makar znaju da time neće ubrzati druge automobile, a onda počnu trubiti i ostali zato što ih oni prvi uzrujaju i ozlovolje. Na kraju svi jednostavno dodaju buku na buku. Meni svijet često izgleda upravo tako.
Jeste li primijetili kako je tiho kad pada snijeg? To je zato što snijeg upija zvuk. Od snijega možemo mnogo naučiti. Kad dođe neka nevolja, umjesto da reagirate negativno, dopustite da vaš um upije i otopi, rastvori problem. Tako ćete biti neuznemireni i spokojni. Trebate otkriti kako prakticirati tako da svaki pojedinačni problem, a samim time i svi problemi nestaju. To je odlična metoda koju možemo primjenjivati u svakodnevnom životu. Sjetite se mira koji izniče kada pada snijeg i „ohladite“.
Govor održan 14.11.1993., objavljen u Chan magazinu, Zima 1995. Malo uređen i objavljen s dozvolom. Prevela s engleskoga Helga Juretić.