Seng Tsan je treći patrijarh chana, vjerojatno najznačajnije škole kineskog budizma koja je na Zapadu postala poznata pod svojim japanskim nazivom zen. Osim što se vjeruje da je autor čuvene pjesme “Vjera u um”, o njegovu se životu znade vrlo malo. Pripisuje mu se tek još ovaj sažetak nauka: “Istovremeno vježbaj mirnoću i uvid. Pažljivo promatraj, ali ne zamjećuj nijednu pojavu, ne zamjećuj tijelo, i ne zamjećuj um. Jer um je bezimen, tijelo je prazno, a pojave su snovi. Nema ničega što treba postići, nema prosvjetljenja kojeg treba doživjeti. To se naziva oslobođenjem”.

Izraz “vjera u um” nosi dva značenja – vjerovanja u um i ostvarenja uma. Prava vjera u um zasniva se na shvaćanju da svatko ima temeljni, nepomičan i nepromjenjiv um. Taj um je um prosvjetljenja, to je sjeme budnosti u svakom ljudskom biću koje je zastrto nemirom i pomućenošću što ih svakodnevno stvaramo i doživljavamo. Seng Tsan otkriva kako taj svakodnevni um preobraziti u um prosvjetljenja koji ne pravi razlike; kako iz postojanja doći do praznine, iz zamućenosti do čistoće. Bez cilja, praksu treba slijediti zbog nje same; i tako naposljetku biva ostvaren um nepristranosti gdje nema dvojnosti, nema potrebe za jezikom, ili konačno, za praksom.

Naizgledna proturječnost pjesme leži u tome što izriče istinu koja je onkraj dosega razuma i riječi, istinu koja je plod vježbanja Buddhina puta oslobođenja i uvida u temeljnu nedvojnost stvarnosti. Um je samo jedan, nije ni istinit ni lažan. Nema potrebe za razlikovanjem, i “staza riječi je dokinuta; nema prošlosti, nema budućnosti, nema sadašnjosti”.

“Vjera u um” stoljećima je predmet brojnih rasprava i komentara. Svi oni, kao i pjesma sama ipak služe tek jednom – nadahnuće su i putokaz vlastitom slijeđenju Puta.

Vjera u um

Uzvišeni Put nije težak
Samo ako ne prebireš i ne biraš.
Ne poseži ni ne odbacuj
Pa ćeš jasno razumjeti.

Udalji se i za trun,
Daleko si kao zemlja od nebesa.
Želiš li da se Put otkrije,
Ne budi ni za ni protiv.

Opreka između za i protiv –
To je bolest uma.
Bez poznanja tajnovitog načela
Uzaludno je vježbati mir.

Put je savršen poput golemog prostora,
Nema manjka, nema viška.
Zbog posezanja i odbacivanja
ne možeš ga dosegnuti.

Ne slijedi uvjetovano postojanje;
Ne prebivaj u prihvaćanju praznine.
U jednosti i jednakosti
Pomućenost sama nestaje.

Zaustavi djelovanje i vrati se mirnoći
I ta će mirnoća biti još djelatnija.
Tek zaostajući u dvojnosti
kako ćeš prepoznati jednost?

Ne prodreš li u jednost
Oba mjesta gube svrhu.
Odagnaj postojanje i past ćeš u postojanje;
Slijedi prazninu i okrenut ćeš joj leđa.

Suvišan govor i mišljenje
Odvraćaju te od sklada s Putem.
Dokini govor i mišljenje
I nema toga u što ne možeš prodrijeti.

Vrati se temelju i dosegni načelo;
Slijedi uvid i izgubit ćeš ga.
Jedan tren obrtanja svjetla (uma)
Veći je od ranije praznine.

Ranija praznina je preobražena;
Sve je to posljedica pomućenih gledišta.
Ne treba tražiti stvarnost;
Samo utrni svoja gledišta.

Ne prebivaj u dvojnim gledištima;
čuvaj se da ih ne tražiš.
čim postoji dobro i loše
Um je raspršen i izgubljen.

Dva dolazi od jednog,
Pa ipak ne drži niti jedno.
Kada um ne izniče
Bezbrojne pojave su bez manjka.

Bez manjka, bez pojava,
Nema iznicanja, nema uma.
Subjekt je utrnut s objektom.
Objekt tone sa subjektom.

Objekt je objekt zbog subjekta.
Subjekt je subjekt zbog objekta.
Znaj da su ta dva
Izvorno jedna praznina.

U jednoj praznini oba su isto,
Sadrže sve pojave.
Ne videći nježno ili grubo
Kako bi bilo pristranosti?

Veliki Put je prostran
Ni lagan ni težak.
Uskih pogleda i sumnji,
Žurba će te usporiti.

Veži se uza nj, i izgubit ćeš mjeru,
Um će krenuti stranputicom.
Otpusti i budi neusiljen,
Osjeti ni kretanje ni stajanje.

Uskladi se sa svojom prirodom, združi s Putem,
Lutaj s mirom, bez jada.
Okovan mislima, odvajaš se od stvarnog;
a potonuće u tromost jednako je zlo.

Nije dobro moriti duh.
čemu posrtati između odbojnosti i privrženosti?
Želiš li ući u jedno vozilo,
Ne budi zgađen nad područjem osjetila.

Bez odbojnosti k osjetilom području,
postaješ jedno s istinskim prosvjetljenjem.
Mudri nemaju poticaja;
Budale si navlače okove.

Jedna pojava ne razlikuje se od druge.
Pomućeni um prianja svemu za čime žudi.
Koristiti um za njegovanje uma –
Nije li tu velika greška?

Zalutali um rađa mirnoću i pomutnju;
U prosvjetljenju nema sviđanja ni nesviđanja.
Dvojnost svih stvari
Istječe iz krivih razlikovanja.

San, obmana, cvijet na nebu –
Kako li su vrijedni posezanja?
Dobitak i gubitak, pravo i krivo –
Odbaci ih sve odmah.

Kada oči u snu nisu sklopljene,
Svi snovi sami prestaju.
Kada um ne razlikuje,
Sve pojave su od jedne takvosti.

Srž jedne takvosti je duboka;
Nepokretne, uvjetovane su stvari zaboravljene.
Promatraj sve pojave kao iste,
I vraćaš se stvarima kakve jesu.

Kada subjekt nestane,
Nema mjerenja ni poredbe.
Zaustavi djelovanje i nema djelovanja;
Kada djelovanje stane, nema počinka.

Obzirom da je dva nemoguće utemeljiti,
Kako može biti jedno?
U samoj krajnosti,
Pravila i propisi ne postoje.

Razvij um nepristranosti,
I sva će djela počinuti.
Nemirne su dvojbe pročišćene.
Prava je vjera uspravljena.

Ništa ne ostaje,
Ništa se ne pamti.
Jasan i prazan, prirodno djelujući,
Um se ne napreže.

To nije mjesto razmišljanja,
Razumu i osjećaju teško ga je pojmiti.
U stvarnom području istinske takvosti,
Nema drugog, nema sebe.

Uskladiti se s tim je životno važno;
Vrati se samo na “ne-dva”.
U ne-dva sve su stvari u jedinstvu;
Ništa nije isključeno.

Mudri u deset smjerova
Ulaze u ovo načelo.
Ovo načelo nije ni brzo ni sporo –
Jedna misao za deset tisuća godina.

Boraveći nigdje pa ipak svugdje,
Deset smjerova je tu ispred tebe.
Najmanje je isto najvećem
U području gdje je obmana dokinuta.

Najveće je isto najmanjem;
Granice nisu vidljive.
Postojanje je upravo praznina;
Praznina je upravo postojanje.

Ako nije tako
Onda nemoj održavati.
Jedno je sve;
Sve je jedno.

Ako možeš biti tako,
čemu briga o nesvršetku?
Vjera i um nisu dva;
Nedvojnost je vjera u um.

Staza riječi je dokinuta;
Nema prošlosti, nema budućnosti, nema sadašnjosti.

Prevela Karmen Mihalinec