Škola za učitelje zenyoge
Škola za učitelje zenyoge
Poticaj za pohađanje škole zenyoge stigao je od moje učiteljice nakon otprilike dvije godine redovitog vježbanja. Određeni period se ta ideja “slijegala” u meni i kako sam do tada već osjetila iznimno pozitivan utjecaj zenyoge na kvalitetu mojega života a štreberski pristupam stvarima/iskustvima koji su svojevrsni “game changers” u životu, odlučila sam pohađati školu. Htjela sam produbiti svoje znanje o zenyogi, samim time i praksu te posljedično potaknuti druge da se time bave, pomoći im da poboljšaju svoju kvalitetu života. Upoznala sam se s programom i odlučno krenula na putovanje dugo dvije godine…na kojemu je bilo svega 🙂
Kroz rezidencijalna vikend predavanja i seminare povezala sam se s drugim polaznicima škole, koji su u određenom trenutku iz “kolege iz škole” prerasli u “prijatelji iz centra”. Suživot kroz učenje, rad, odmor, smijeh, ponekad i suze, doveo je do stvaranja pozitivnih utjecaja jednih na druge, to je od svega ostavilo najveći trag. Škola i boravak u Chan centru su mi na vrlo nježan i postupan način ukazali na snagu zajednice. Osim dobrih odnosa, teme i predavanja su bila iznimno zanimljiva i samo su potezala moju znatiželju. U trenucima kada bi učiteljice rekle “vrijeme je za pauzu” shvatila bi koliko širom su mi oči otvorene, ali kapi za oči su navečer spašavale stvar. Zapravo i došla sam “vrlo zelena” u školu s gotovo nimalo teorijske podloge o yogi, budizmu, chanu, ali kasnije sam saznala da je dobro njegovati “um početnika” hahah
Od svega, “najteže” mi je bilo sjediti na jastuku za meditaciju i pisati bilješke s predavanja jer ovo je pak prva škola koju sam pohađala bez da sjedim na stolici za stolom ili barem na stolici. No, uz tri jastuka, šest ručnika i početnički um – složila sam svoju varijaciju “stolice i stola”. Kasnije tijekom škole se broj jastuka i ručnika “misteriozno” smanjio, u nekom trenutku manje je postalo dovoljno dobro.
Znanje se vremenom akumuliralo, praksa je dobila drugu dimenziju. Odavno nisam učila nešto što onda mogu “provjeriti” i osjetiti u svim porama svojega bića, a ovo je bio upravo takav spoj teorije i prakse. Škola je produbila znanje i potaknula u meni promjenu pristupa ka sebi i drugima… od neke početne motivacije, sada sam obgrljena puno širim spektrom pozitivnih utjecaja.
Pišem ovaj osvrt i shvaćam koliko toga sam prošla u školi kroz te dvije godine i kroz smijeh, nostalgiju, budi mi se osjećaj zahvalnosti. Zahvalnosti prema učiteljici koja me potaknula, bodrila i mentorirala, prijateljima iz centra s kojima sam dijelila trenutke osobnog rasta i razvoja, svim učiteljima i učiteljicama koji su nesebično prenosili svoje znanje, kuharicama koje su se pobrinule za nezaboravna senzorna iskustva. Kasno je sad navečer, vidim da sam u borbi sa snom koji mi prilično ustrajno dolazi na oči do a ja kao da se nisam osvrnula na sve… odlučujem završiti ovdje i utonuti u san s osjećajem zahvalnosti. Na kraju dana, sam taj osjećaj puno govori o iskustvu u školi zenyoge.
M.Z.
