• CHAN

    POTRAGA ZA ISTINSKOM PRIRODOM

    Chan budizam

Načela chana

Narav uma je narav buddha, svojstvena svim bićima

Bodhidharma je podučavao da sve izniče iz uma, da je narav uma narav buddha i da je svojstvena svim bićima. Osnovni put uvida u izvornu narav je motrenje uma. S jedne strane, to je budizam duboko ukorijenjen u učenjima mahāyāne ili velikoga vozila. S druge, to je povratak srži učenja i iskustvu probuđenja vježbanjem meditacije.

Usmjerenje škole chana iskazano je u znamenita četiri načela:
“Poseban prijenos mimo svetih spisa.
Neovisnost o riječima i slovima.
Izravno ukazivanje na um.
Viđenje vlastite naravi i ostvarenje buddhastva.”

Prva dva načela se odnose na prijenos iskustva probuđenja na kojem počiva čitava tradicija chana. Neovisnost o riječima i slovima kao i poseban prijenos mimo svetih spisa kazuju da je chan, u značenju prvotne istine, izvorne ili buddhinske naravi, onkraj riječi, govora, ideja i koncepata. U tradiciji chana se iskustvo izvorne naravi često uspoređuje s mjesecom, a riječi, govor, ideje i koncepti koji ga opisuju se uspoređuju s prstom koji pokazuje na mjesec. Riječima i konceptima to iskustvo nikada se ne može do kraja iskazati niti opisati, jer to je nešto što svatko može i mora iskusiti za sebe. Ovo načelo upozorava da se ne zamjenjuje mjesec za prst, mudrost za znanje, ili prirodu stvarnosti za njen puki opis. Međutim, pogrešno bi bilo zaključiti da chan odbacuje uobičajeni način prijenosa i nastavljanja budističke tradicije raznim oblicima zaređenja, preuzimanjem moralnih načela, pa i studijem tekstova i poznavanjem učenja. Potreba za njima je nesumnjiva, no chan s pravom upozorava da ne smiju postati svrha sebi samima čime se gubi duh učenja u korist njegovoga slova.

Dva preostala načela kazuju da je naš um izvorno um buddhe i da buddhu ne trebamo tražiti nigdje drugdje do li u vlastitom umu. Smirivanje i motrenje uma u procesu meditacije kroz sve njegove stupnjeve – od raspršenog i usredotočenog pa do ujedinjenog – naposljetku vodi ka uviđanju njegove izvorne prirode.

Chan je prijevod sanskrtske riječi dhyāna, što znači zadubljenost ili motrenje uma

Zadubljenost je jedna od točaka Plemenitoga osmerostrukoga puta ka oslobođenju. Pripada skupini djelatnosti koje se odnose na meditaciju (postoje još skupine moralnosti i mudrosti). Vježbanje u zadubljnosti nije djelatnost u smislu bavljenja nečim vanjskim. To je djelatnost koja se u kineskoj tradiciji naziva “okretanjem svjetla prema unutra”. Radi se o re-voluciji ili preokretu u usmjerenju pažnje s vanjskih na unutarnje predmete. Još dalje od toga, s predmeta uma (unutarnjih ili vanjskih) na izvorište uma. Škola chana glavnim sredstvom probuđenja smatra istraživanje i njegovanje uma. Probuđenje leži u umu oslobođenom od sebičnosti i dvojakosti ja – drugo. Takav oslobođeni um je um buddha ili naša izvorna narav.

Chan ne zanemaruje izučavanje budističkoga kanona, svetih spisa koji se na sanskrtu nazivaju sūtrama. Dobro poznavanje gledišta ključan je preduvjet dobroga smjera na stazi oslobođenja. No da bi se razumjela bit svetih spisa potrebno je više od bistrine u razumijevanju teksta. Potreban je izravan uvid u narav uma. Izuzetni pojedinci koji su taj uvid dosegnuli i objedinili znanje i iskustvo postaju “patrijarsima” škole. Prijenos učenja ili Dharme s učitelja na učenika jedna je od osobitosti škole chana. Tako se sprečavalo da duh učenja postane okamina riječi, što se znade potkrasti starim tradicijama i čuvao pravi sadržaj uvida u narav stvarnosti. Linija prijenosa ustanovljiva je sve do povijesnoga Buddhe Śakyamunija. Naš učitelj u Hrvatskoj, Žarko Andričević, pripada stotom duhovnom naraštaju te linije.

Riječi i govor su izraz konceptualnog uma koji nije primarni, izvorni um. Narav mu se dade izraziti riječima samo uvjetno, do izvjesnoga stupnja. Nakon toga može slijediti samo tišina. Vježbanjem u obuzdavanju, životu po moralnim načelima i vježbanjem meditacije u jednome trenutku riječi, koncepti i opisi zamiru. Na njihovom mjestu pojave u jasnoći bez riječi progovaraju o vlastitoj bîti koja je istovjetna bîti onoga što ih zahvaća. Nakon dokidanja podjele na “ja” i na “svijet”, čime započinje uvid u istost pojava i uma, riječi i govor koji počivaju na njihovoj razlici jednostavno više ne mogu izraziti tu istančanost.

Osobit pristup praksi sažet u ova četiri načela, ali i neusiljeni način podučavanja i uporno ustrajavanje na probuđenju u ovom životu je ono što je Bodhidharmino učenje učinilo drugačijim i novim u odnosu na tada u Kini već potpuno institucionalizirani budizam. Oživljavanjem učenja i osobnim primjerima velikih učitelja chana i kineski i istočnoazijski budizam u cjelini su dobili snažan poticaj. Od osmog stoljeća nadalje učenje chana se proširilo po čitavoj Kini odakle je preneseno u Vijetnam, u Koreju, Japan i naposljetku na Zapad.