BUDIZAM
UČENJE O PROBUĐENJU
Budistička zajednica ili Sangha je jedna od najstarijih institucija čovječanstva.
Budistička zajednica ili Sangha je, uz Buddhu i Dharmu, jedan od Tri dragulja. To je zajednica praktičara koja prenosi Buddhino učenje o probuđenju, Dharmu, s naraštaja na naraštaj. Stvara potrebno ozračje i uvjete u kojima je oživotvorenje učenja moguće.
Sangha je jedna od najstarijih institucija čovječanstva. Utemeljio ju je povijesni Buddha prije više od dvije i pol tisuće godina. Naziv te prve zajednice je arya ili plemenita Sangha probuđenih Buddhinih sljedbenika. To je ujedno i najuži smisao Sanghe, zajednica probuđenih ili oslobođenih. Njeni pripadnici su bili arhati, probuđeni Buddhini učenici.
U širem smislu, Sangha podrazumijeva redovničku zajednicu koja se sastoji od redovnika i redovnica, bhikšua i bhikšuni. Tu spadaju i novaci i novakinje, šramanere i šramanerike. Prema još širem shvaćanju, Sangha uključuje i laičke sljedbenike i sljedbenice koji se nazivaju upasaka i upasika.
U mahayanskom budizmu postoji još i bodhisattvinska Sangha. Slijedeći ideal bodhisattve, bez obzira na položaj ili status u Sanghi, svaki pripadnik ili pripadnica spomenutih skupina zaređenih sljedbenika može preuzeti zavjete i pravila bodhisattve.
Sangha ima i vanjsku funkciju s važnom društvenom ulogom. Primjer je načina života koji se zasniva na moralnim načelima, uspostavljanju sklada i dokidanju patnje. Korisno je vidjeti ljude koji žive vrijednosti moralnosti i mudrosti. Korisno je uopće vidjeti da postoje ljudi koji žive drugačijim načinom života i njeguju uzvišene ideale. Svaki puta kada vidimo pojedince koji su posvećeni duhovnom razvoju, taj nas prizor potiče na razmišljanje. Potiče nas da se suočimo sa sobom, razmislimo o svojem životu i sustavu vrijednosti po kojem se ravnamo.
Osnovu moralnosti u budizmu čini Pet pravila ili pet osnovnih načela moralnosti.
Ono što je značajno za Sanghu, i što je u velikoj mjeri određuje, moralna su načela kojih se pridržava. Daju joj prepoznatljivost kojom izaziva poštovanje. Upravo zbog toga o Sanghi govorimo kao jednom od Tri dragulja, nečemu vrlo vrijednom.
Osnovu moralnosti u budizmu čini Pet pravila ili pet osnovnih načela moralnosti. Ova pravila čine temelj moralnog načina djelovanja. Ne radi se o posebnoj i isključivo budističkoj, već prije općoj moralnosti. Ta su načela odustajanje od ubijanja, od krađe, od krivog seksualnog vladanja, od laganja i od uzimanja opojnih sredstava.
Sukladno zakonu karme ili karma-vipake koji govori o djelima i njihovim uzvratima, kršenje pravila vodi u teže uvjete života. U tom je smislu pridržavanje Pet pravila ispunjenje minimuma uvjeta da bismo se mogli zvati istinskim ljudskim bićem. To je nužni uvjet za osiguravanje kvalitete života dostojne ljudskog bića.
Laički sljedbenici se pridržavaju ranije spomenutih Pet pravila. Naša zajednica, Dharmaloka je laička. Njeni članovi prilikom jednostavne ceremonije uzimaju Pet pravila za načelo svojeg vladanja.
Pravila moralnosti u budističkoj zajednici su vrlo važna jer osiguravaju njeno održanje, moralni autoritet, povjerenje, poštovanje i sve epitete koji je krase. Međutim, treba znati da pravila nisu puke norme ponašanja kojih se treba pridržavati zato što je tako netko rekao. U njihovoj je osnovi Dharma, učenje o probuđenju. Slijediti pravila znači slijediti i provoditi Dharmu. Jasno je kako nas pravila sama ne mogu dovesti do oslobođenja. Međutim, ona učvršćuju put i pomažu nam na njemu. Ne treba ih shvatiti kao izvana nametnutu disciplinu i ograničenja, već u njihovom pozitivom značenju. Treba vidjeti od čega nas pravila oslobađaju i ka čemu nas vode. Kada je to jasno, ne možemo ih shvatiti kao nametnuta. Uvijek dolaze ili bi trebala dolaziti iz vlastitog uvjerenja – ne zato što je netko drugi rekao da bismo se prema njima trebali vladati, nego zato što nam je i samima jasno da pridržavajući se ovih načela usmjeravamo svoj život u za nas povoljnom smjeru.
Svako organizirano zajedništvo, pa tako i Sangha, podrazumijeva uređene međusobne odnose. U Sanghi odnosi mogu biti horizontalni i vertikalni. Horizontalni odnosi su međusobni odnosi članova Sanghe koji zajedno slijede put moralnosti, meditacije i mudrosti. Među njima nema razlike u statusu, oni su prijatelji i suputnici koji se međusobno pomažu na putu, hrabre i potiču na korisno djelovanje. Kada se govori o tom horizontalnom odnosu, govori se o ravnopravnom odnosu među braćom i sestrama u Dharmi.
Međutim, postoji i vertikalni odnos, koji ne podrazumijeva hijerarhiju ili kruto utvrđene razlike u statusu među pripadnicima Sanghe, već odražava vertikalu iskustva koja sasvim prirodno postoji. Onaj koji ima dulji staž kao pripadnik Sanghe je u njoj stariji brat ili starija sestra. „Dulji staž“ može jednostavno značiti više godina u usporedbi s nekim drugim, ili točno određeni broj godina – najčešće par desetljeća. Biti stariji znači imati više iskustva i biti dalje na putu, i podrazumijeva dodatnu zadaću pomaganja onima koji tek stupaju na stazu ili onima koji na njoj imaju manje iskustva.